Divčibare, smještene na planini Maljen, odavno su omiljena destinacija za turiste, ali malo ko zna da Maljen postoji vekovima, čak i pre osnivanja Valjeva. U srednjem veku, pre formiranja grada Valjeva, područje poznato kao Bela Stena na Maljenu bilo je značajno naselje. Tada je knez Lazarev vlastelin Detoš, pre 1389. godine, posedovao zemljište u dolini reke Dragobilj sa crkvom posvećenom Materi Božijoj, koja je kasnije postala deo manastira Svetog Pantelejmona na Svetoj Gori.
Nakon Kosovske bitke 1389, ova oblast je menjala vlastelinike između srpskih i ugarskih plemića sve dok nije pala pod Osmansku vlast 1458. Dve godine posle Kosovske bitke, ugarski ban mačve Nikola Gara, zet kneza Lazara, ustupio je 1392. godine određene posede u raškoj zemlji ugarskom kralju, među kojima se nalaze i posedi na Maljenu. Krajem 14. i početkom 15. veka, trgovi u Valjevu, poput onih kod Debrečena (poznatog i kao Dobročinom) i Nepričave, počeli su da se razvijaju u blizini ruševina istorijskog Jerininog grada.
Ugovor iz Tate, potpisan 1426. godine između ugarskog kralja Žigmunda i despota Stefana Lazarevića, pominje oblast Maljena kao deo Mačvanske banovine. Pad tvrđave Bela Stena 1458. godine, zajedno sa padom Smedereva 1459. godine, doveo je do prelaska srpskih poseda na Maljenu pod Osmansku vlast, čime je ova oblast postala pogranična zona, često meta napada i pljački moćnika.
Zapis „Bela Stena pre valjevskog trga“ podseća nas na bogatu prošlost ove regije. Tokom austrijske vladavine u delu Srbije (1718–1739), Maljen je bio deo granice između Austrije i Turske. Nakon Beogradskog mira iz 1739. godine, Austrija je bila obavezana da uništi sve pogranične tvrđave, ostavljajući za sobom samo imena stražara.
Danas, Divčibare nastavljaju da privlače turiste, istovremeno čuvajući bogatu istoriju planine Maljen koja je oblikovala ovu jedinstvenu regiju.